Već sam mjesec dana u Africi. Treći dan, dok sam se igrao s djecom, izvrnuo nogu tako da su mi još uvijek istegnuti ligamenti, što najviše obilježilo moj prvi mjesec u Ruandi.  Ali stand by mode ima i prednosti, bar sam se prva dva tjedna naspavao k’o car, pogotovo od nekih tableta za bol koje, čini mi se, imaju široku primjenu i u stočarstvu, pogotovo stoke krupnog zuba.

Piše NIKOLA BABIĆ

Da bih mogao početi išta raditi, iskorištavam vrijeme za popravak francuskog, tako da stalno rješavam neke školske zadatke itd. Prihvatio sam se i posla sređivanja njihove knjižnice koja je u totalnom neredu. Sve knjige treba klasificirati, popisati u kompjuter, da bi uopće ponovo profunkcionirala. Korak broj jedan – uvesti struju u knjižnicu. Dalje je sve lako… :))) Bar posao odgovara mojim mogućnostima kretanja. Velika mi je obaveza također provoditi što više vremena s mladima, posebice sa 110 najsiromašnijih o kojima se centar brine. Trudim se stalno biti s njima, pogotovo sada kada sam pokretan. Za vrijeme pauze za ručak, na igralistu, dok mole krunicu, navečer na nagovoru… Nije se teško uključiti u bilo kakvu aktivnost, ionako privlačim pozornost i kad me vide, dođu do mene i nešto mi pričaju, a ja baš i ne razumijem puno, muzungu – bijelac i Zidane me zovu i to je to. Pa igramo stolni nogomet ili nešto. Ima ih i koji pričaju francuski i natucaju engleski, ali ne puno. Za njih će mi biti vezane slijedeće aktivnosti kojih zasad i nema puno.

Hahari iz Gatenge

Počeo sam i svirati gitaru s mladima. Imaju nekih 5 gitara tipa Melodija Menges pa udaramo. I nije toliko loše, sviramo njihove tradicionalne, a neka djeca dođu pa plešu i pjevaju totalno opušteno i veselo. Skroz dobro. Ali moram vam priznati da im se i Majke sviđaju, pogotovo Mršavi pas… :)) Mislim da ću se tu uključiti da ih više animiram oko gitara, da sviraju i vježbaju i pjevaju, to svi vole i to im je totalno u krvi. Još se sprema neka velika predstava u siječnju uz pomoć vanjskih ljudi pa su me i tu malo uključili oko organizacije. Eto, hvala Bogu, rado bih se uključio u sto stvari jer najgore mi je sjediti ovdje kad mi je sve drago i zanimljivo, ali jezik je stvarno preduvjet. Zato sad mislim jos verglati ovaj francuski da slijedeći mjesec mogu započeti s učenjem kinyarwande jer ovako ne mogu s vise od 70 posto uopće progovoriti.
Super mi je u zajednici, od dizanja u 5:20 i jutarnje molitve i mise pa spize i dalje. Ekipa je dobra i vlada totalna pozitiva, dosta se radi, ali bez nervoze i napetosti, svako radi svoj posao uglavnom s mladima i rezultati su konkretni, što je super. Ima svećenika iz Hrvatske, Kanade, Belgije, Konga, Burundija, Ruande… Jedan dobar tim koji dobro funkcionira. Naravno, u centru zajedno s učiteljima i ostalim radnicima koji rade na polju i sa stokom itd. ima preko 200 zaposlenih. Velim vam da je velik. Usporedbe radi, dnevnica radnicima na polju je oko dolar i pol. Pivo košta oko dolar. Trebalo bi se raditi 10 sati na dan, ali kažu da dosta i fušaju. A za tu lovu dobro da ikako i rade… :)) Kako ide ona autohtona Hrvatska: ne možeš ti mene toliko malo platit’ koliko malo ja mogu malo radit’… :)))
Bio sam na još jednom izletu, opet na jezeru Muhazi, ali na drugom mjestu. Išli smo u drugi salezijanski centar za mlade gdje ima oko 250 mladih, isto dosta veliko, a nakon tog posjeta na plazu na jezero… Opet malo uživanja u ljepotama Ruande… Stvarno su neke stvari prečudne.  Ruanda je sama zemlja, plodna zemlja, s tisuću brda i puno jezera, sva zelena, klima fantastična s dosta sunca i dosta vode a opet siromašna i gladna i jadna Ruanda…

Muhazi

Bio sam i u gradu. Ne znam kako nazvati “grad” koji je u biti jedno ogromno selo sa skoro milijun stanovnika… :))) Stvarno prepuno života, ljudi, gužva, promet…, bolje da ne znate kako izgledaju kružni tokovi, a semafori stoje čisto pro forma. Tako smo đirali okolo i tražili manje cijene itd. Ja sam trazio shower gel što je nemoguća misija u Kigaliju. Teško im je uopće objasniti da ima šampon za tuširanje a ne samo za kosu. Na kraju me Raphael odveo u dućan za muzungue i ono isto mini market kao kod nas i eno i Dove i Palmolive ali jedna mala bočica što je kod nas 15, 16 kuna ovdje je 40 ili 50! Za muzungu naravno… :)) A šta ću, kupio sam si sapun i svi sretni i veseli… :)))

I tako, Raphael je đirao po gradu a ja i Mladen smo čuvali terenac koji je iza na sanduku bio nakrcan stvarima i naravno non stop neko dolazi, ili djeca, ili žene s bebama ili već netko prositi ili da nam nešto proda. Koliko god smo pazili, maznuli nam svejedno kanister nekog sredstva za čišćenje. Daj Bože da ga upotrijebe. Al šta da se radi… :)))

A prošlu subotu bili smo u svatovima. Udavala se profesorica iz centra i pozvala zajednicu, pa se i ja uvalio. Opći je dojam da su ovdje mladenci u elementu na vjenčanju kao da… Hm, ne znam, život je bol i moramo se vjenčat’ da nas boli jer tako treba biti. I Raphael koji je iz Konga je rekao da je kod njih skroz druga priča i da je sve puno življe. I vjerujem mu. I nakon vjenčanja kao idemo na pir, a meni se brk već sjaji, da vidim na šta liči afričko vjenčanje. Kad ono došli u neku salu za oko 200 ljudi, a stolice složene kao u kazalistu. Naprijed je samo jedan stol za kojim sjede mladenci i kumovi kao na nekoj skupstini. Lijepo su ušli dok smo se mi svi smjestili s tradicionalnim plesačima i to je bilo skroz dobro, i još su dosta plesali. Onda su mladenci pozdravili goste, pa su roditelji pozdravili goste malo duže, pa su oni dijelili pivo iz nekog vrča i pili sa slamčicama, prvo mladenci, onda očevi mladih, onda majke mladih itd., kao znak da ce odsad sve dijeliti. I ja sam pozelio nesto dijeliti s nekim ali valjda nije bio red. Onda su još malo ovi tradicionalni plesači plesali. Pa su se dijelili darovi pa smo išli kući. Počastili su na početku reda i na kraju reda s nekim sokom, ali to je tako brzo nestalo da do nas u zlatnoj sredini nije doteklo. Ali sam pojeo jedan kolač i bio je skroz dobar. Pričao sam s Raphaelom kasnije kako je to skromno sve, a on mi naravno kaže da je sve to dosta skupo itd. Ma slažem se, ali zna i sirotinja pjevat’ i plesat’ i to ništa ne košta. Ali ja sam samo jedan muzungu i još sam nov.

Forum_087
P.S. Ne znam kako je vama al meni je dobro. Želim vam svima da i vama bude dobro! Pa kud puklo da puklo!

Recommend to friends
  • gplus
  • pinterest

Leave a comment